Trenutni radni i porezni propisi ne preciziraju izričito porezni tretman napojnica pa su zakonodavne vlasti našle potrebu za uređivanjem ovog pojma i njegovog poreznog statusa.
Zakonodavac smatra kako predložene izmjene Zakona o porezu na dohodak u vezi s tretmanom napojnica imaju za cilj poboljšanje uvjeta poslovanja zaposlenih u ugostiteljstvu te zaštitu svih uključenih strana. Zakonodavac očekuje kako će ove promjene imati pozitivan utjecaj na zadržavanje i zapošljavanje radne snage u ugostiteljskom sektoru koji se suočava s nedostatkom kvalificirane radne snage, a smatra se da će predloženo uređenje imati i pozitivan utjecaj na druge djelatnosti u kojima je kultura davanja napojnica prisutna.
“Porez na napojnice” zasigurno će imati značajan utjecaj na prihode radnika u uslužnoj industriji, kao što su restorani, kafići i hoteli, a stvoriti će nove obveze za poslodavce.
U ovom članku ćemo razmotriti koji se novi sustav oporezivanja predlaže i kako bi ono trebalo utjecati na prava i obveze poreznih obveznika.
Porez na napojnice
Novim prijedlogom izmjena Zakona o porezu na dohodak predlaže se oporezivanje napojnica s osnove drugog dohotka, a po stopi od 20% iz ostvarene napojnice pri čemu je osnovica za obračun poreza iznos primljene napojnice.
Iznimno, predmetom oporezivanja neće biti primitak napojnice do propisanog, neoporezivog iznosa primitka, pod uvjetom da je taj iznos evidentiran u sustavu fiskalizacije. Dakle, samo onaj iznos koji je evidentiran u sustavu fiskalizacije neće podlijegati oporezivanju i to do točno propisanog iznosa.
Trenutni prijedlog jest da taj neoporezivi iznos napojnice iznosi 3.360 € godišnje.
Taj bi porez trebali obračunavati, obustaviti i uplatiti poslodavci kao isplatitelji primitaka do 15. dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec u kojem su ostvarene napojnice, a Poreznoj upravi bi trebali dostavljati JOPPD obrazac u kojem bi trebala stajati naznaka isplaćenog iznosa napojnice. Poslodavcima će biti omogućen uvid u podatke koji se odnose na isplaćene neoporezive primitke po napojnice.
Također, predviđene su i prekršajne posljedice u vidu novčane kazne za poslodavce odnosno isplatitelje primitka koji utvrđuju drugi dohodak po osnovi napojnice ako ne uplate ili ako uplate manji porez na dohodak od drugog dohotka za radnika.
Napojnice često variraju iz dana u dan ili iz smjene u smjenu, a u većini slučajeva primaju se u gotovini. Prihod od istih ne može se predvidjeti, a u stvarnom svijetu vrlo je jasno da one radnicima služe za podmirivanje tekućih, dnevnih tzv. životnih troškova. Isto tako vrlo je jasno i da na primljene napojnice radnici ne plaćaju poreze. Stoga nije za očekivati da će uvođenje ove vrste poreza biti i pozitivno prihvaćeno od strane poreznih obveznika.
Oporezivanje napojnica zasigurno će imati negativan utjecaj na radnike jer će dovesti do smanjenja njihovih prihoda, a potencijalno može dovesti i do toga da radnici izgube dio motivacije za pružanje izvrsne usluge, posebno ako se osjećaju da će veliki dio njihovih napojnica biti oporezivan, a 20 % nije mali iznos prema mišljenju ove autorice.
Također, iz predloženih promjena vidljivo je i da se dio obveza prevaljuje na poslodavce. Poslodavci će morati voditi brigu o evidenciji napojnica, obračunavati, obustavljati i uplaćivati porez na napojnice uz nametanje prekršajne odgovornosti, a što će zasigurno dovesti do povećanja složenosti poslovanja i troškova poslovanja.
Osim toga, postavlja se pitanje i tehničke prirode i to na koji način bi se trebala voditi kontrola ovih primitaka. Hoće li u teoriji jedan radnik biti zaslužen za primanje napojnica koje će istovremeno provoditi u sustavu fiskalizacije, hoće li poslodavci biti primorani zabraniti radniku primanje napojnice u gotovini? Općenito, postavlja se pitanje kako će poslodavci kontrolirati radnike kada primaju gotovinu? Naravno riječ o pitanjima s kojima se zakonodavac ne želi i neće zamarati, no postavlja se i pitanje pravičnosti ali i praktičnosti.
Usporedimo li predloženi sustav oporezivanja napojnica s drugim sustavima možemo uočiti ponajprije tehničke razlike.
Tako primjerice u Velikoj Britaniji tko prijavljuje porez i/ili plaća doprinose ovisi o načinu na koji je kupac platio napojnicu i načinu upravljanja napojnicama na radnom mjestu. Ako je radnik zadržao napojnicu koju je dobio izravno od kupaca, mora ih sam prijaviti nadležnoj poreznoj upravi, no ako napojnicama upravlja poslodavac isti je u obvezi obračunavati, obustaviti i uplatiti porez, a u pravilu i obvezne doprinose.
U Francuskoj je vladajuća vlast 2022. godine uvela oslobađanje od plaćanja poreza na sve napojnice s iznimkama, a koje će se primjenjivati do 31. prosinca 2023. godine, nastojeći time povećati atraktivnost posla. Prije toga, stopa ovog poreza ovisila je o djelatnosti. Dakle, za razliku od hrvatskog zakonodavca francuski zakonodavac je ocijenio da jedino oslobođenje od plaćanja poreza može imati pozitivan utjecaj na zadržavanje i zapošljavanje radne snage u ugostiteljskom sektoru koji se suočava s nedostatkom kvalificirane radne snage posebno nakon COVID-a.
U Njemačkoj napojnica je u pravilu uračunata u cijenu usluge i oporezuje se kao prihod od plaće, no ako radnik primi gotovinu od kupca, napojnica ne podliježe oporezivanju.
Premda je jasno da bi napojnica trebala biti oporezivana, za razliku od hrvatskog zakonodavaca koji predviđa kako će ove promjene imati pozitivan utjecaj na zadržavanje postojeće i zapošljavanje nove radne snage u ugostiteljskom sektoru, uzimajući u obzir predloženu stopu poreza, predloženi neoporezivi iznos i činjenicu da se obveza obračuna, obustave i uplate takva poreza prevaljuje na poslodavce, mišljenje autorice ovog članka je suprotno.